Od ovog “broja” Glasa Topnika pokušat ćemo da našu malu zajednicu približimo ostatku Gooners svijeta. Pokušat ćemo da kroz intervjue sa navijačima Arsenala ali i bivšim igračima, a ako nam se posreći i sa nekim od onih koji i sada nose dres Topnika, naše malo ostrvo približimo kontinentu...Ili možda da naš kontinent približimo Ostrvu. No to su već gramatičko geografske začkoljice pa ćemo njih ostaviti lingvistima.

Ovu seriju ćemo započeti sa Tony Attwood-om, zanimljivim gospodinom iz Londona sa pedesetogodišnjim navijačkim stažom. Osim što je veliki Gooner, Tony je takođe i aktivni bloger i pisac, koji na jedan malo drugačiji način piše o Arsenalu, nogometu i ekonomiji uopšte. Ukoliko poželite pročitati više o Tony-iu i njegovom promišljanu o Arsenalu obavezno posjetite njegov blog -  Untold Arsenal (http://blog.emiratesstadium.info/).

Kako ste počeli navijati za Arsenal?

Moja priča je vemo jednostavna. Moj djed je bio vlasnik male tvrtke za izradu klavira u  Stoke Newington, Sjeverni London. I (sjećem se da su mi tako rekli) djed je jednom otišao na Highbury, baš kad se Woolwich Arsenal preselio tamo. Naravno moj otac je nasljedio strast, i prvo čega se sjećam u vezi njega i Arsenala je jedan od njegovih odlazaka na utakmicu, bila je to psoljepodnevna utakmica protiv Aston Vile (pobjedili smo sa 4-0). Utakmica je igrana posljepodne jer Villa nije imala uslove da igra noćne utakmice pa im je bilo dopušteno da igraju i tokom dana. Sjećam se, bio je to 2. oktobar 1957. Nekako u isto vrijeme i sam sam počeo da idem na utakmice. Moja prva koju sam gledao bila je utakmica rezervi protiv West Hama (0-0). U to vrijeme utakmice rezevi su se igrale u posljepodnevnom terminu, subotom na Highbury-ju, i posjeta je nekad dostizala čak i po
10 000 ljudi.

Šta je tačno Arsenal za vas?

Arsenal je moje pleme, moja veza sa ocem koji je nedavno umro. Arsenal je moja veza sa mjestom gdje sam rođen i gdje sam odrastao. Moja je starija kćerka prošle godine rodila blizance i već me je pitala da ih učlanim u Junior Gunners za njihov prvi rođendan. Arsenal je moj prvi hobi, najvažniji dio mog života.

Kako biste opisali Arsenal iz predgrahamovske ere, za vrijeme Grahama i vrijeme Wengera?

U vrijeme prije Grahama bih nas opisao kao tim iz Velike petorke (Manchester U, Arsenal, Toottenham, Liverpool i Everton). Biti u Velikoj petorci nije bila stvar osvajanja nečeg, nego stvar broja navijača i velike tradicije.
Kada smo osvojili ligu pod Grahamom, niko to od nas ustvari nije očekivao, Liverpool je bio dominantan. Vidio se napor, vidio se trud, poboljšanja, ali svejedno niko u to nije vjerovao.
Nakon sto je Graham smijenjen, činilo se kao da je nemoguće napraviti novi tim. Iako smo imali i Wrighta i Bergkampa, teško smo dobacili i do kupa UEFA, i to u zadnjem kolu.
Niko od nas nije bio čuo za Wengera i svi smo se pitali šta se to dešava. Ali sjećam se utakmice u kojoj je Viera debitovao, Wenger je završavao svoj posao u Japanu. Viera je usao u igru, nakon samo 5 minuta, okrenuo sam se prijatelju, sa kojim inače idem na sve utakmice, i rekao mu: “Ovaj čovjek je fantastičan, on  je ono što nam je nedostajalo, on ima snagu da preuzme sredinu terena na sebe”.  Iako nisam strušnjak za brze procjene ovaj put bio sam u pravu.
Dovođenje Henry-a izazvalo je mnoge nedoumice i sumnjičenje, niko nije pretjerano vjerovao u njega. Jednostavno činilo se da taj momak ne može  pogoditi go, da nema osjećaj za prostor, da se jednostavno ne zna postaviti na pravo mijesto. Ali nakon što je Wenger osvojio prvu duplu krunu sve je leglo na svoje mjesto.
Wenger je donio revoluciju, ne samo u Arsenal, nego u fudbal uopšte. Iako moramo priznati da je Ferguson briljantan menadžer, Wenger je mnogo više od toga. Wenger je učinio mnogo za Manchester, promjenio ga je, ali nije učinio ništa za fudbal. Wenger je transformirao način igre. Stvorio je novu vrstu fudbala, still koji su svi željeli kopirati.

Koja je razlika između Highbury-a i Emirates-a?

Highbury je bio star i već se počeo urušavati. Čak i pogled na teren sa nekih mjesta je bio jako loš. Posluga je bila loša, toaleti očajni. Sjedišta premala i pretvrda. Bio je uistinu mali stadion, tek 38 000. Nije bilo staza okolo, bio je omeđen cestama, nije bilo trgovina. U pravom smilsu te riječi bio je zastario.
Emirati su zaista čudesni. Čudesni u svim aspektima. Sjedišta su takva da ih je nemoguće uporediti, nikad nisam sjedio u donjem dijelu, uvjek sam u vrhu, ali jednostavno na Emiratima nema lošeg mjesta, dok na Highbury-u je bilo sjedišta sa kojih pa skoro da niste ni vidjeli teren.
Kad se radi o atmosferi, ona je uvijek vrlo glasna. Ali to kod vas nekad zavisi i od signala na TV-u. Ali naravno činjenica je i da su navijači bučniji kada timovi pobjeđuju. Buka koju smo stvarali na utakmici kad je pobjeđen Manchester 2-1 je bila non-stop. Ista je atmosfera bila i na zadnjoj utakmici ove sezone protiv Stoka. Dakle ne uzbuđujte se, podrška je ista, samo je vjerovatno zvuk tv prenosa malo drugačiji.

Da li na Arsenal i EPL gledate kao na “Englesku stvar”?

Ja sam Englez, živim u Engleskoj i za mene je to “Engleska stvar” iako sam svjestan da je to već prešlo u globalne okvire. Prije 3 godine gledao sam Chelsea vs Arsenal u hotelu u Kini, a u francuskoj Arsenal smatraju francuskim timom u EPL-u.

Smatrate li da velika četvorka postoji, i kako u njoj može biti tim koji je zadnju titulu osvojio prije 20 godina ili tim koji je u zadnja dva vijeka osvoji titulu 3 puta?

Novine vole jednostavne stvari, vole stvari činiti predvidljivim i lakim za čitanje čak i onima koji nemaju živaca da čitaju duže od 10 sekundi, zato su imali Veliku petorku (pomenutu ranije u tekstu), potom nekih 6-7 godina u vrijeme kad su se Arsenal i Manchester smjenjivali na vrhu govorilo se o Velikom Dvojcu, sad imamo veliku četvorku, dogodine, zbog svega što se dešava u Manchester City-u ćemo vjerovatno imati veliku petroku. Ali to velika četvorka stoji i zbog načina kvalifikacija u Ligu Šampiona. To je kao što sam rekao samo pojednostavljivanje stvari koje novinari vole. I zato ja volim da korostim moje vlastite termine, stadion zovem Ems (to je moj izum), i timovima dajem imena kakva im pripadaju, Manchester IOU (što je kratica I Owe You Money), Tinny Totts (fraza koja označava malu dijecu), Newcastle Zebre (zbog dresa). To su imena koja ja koristim samo zato što su drugačija od medijskih.

Šta je pošlo po zlu (ako je pošlo po zlu)?

I sam Wenger je nakon sezone Nepobjedivih, rekao da timu treba osvježenje. Nakon dolaska Abramoviča u Chelsea svi su plaćali igrače sve više i više i dovodili ih za sve veću cijenu. Wenger je procijenio da je to neadekvatno i počeo je svoj novi projekt dovođenja mladih igrača. Takođe je primjetio i napredak mladog tima, dječaka koji su bili zajedno od svoje 11 godine (to je isti ovaj tim koji je osvojio FA Youth cup ove sezone). U taj tim treba dodati Wilshire-a.
Ako dovedete veliki broj novih igrača, oni će blokirati razvoj i ulazak u prvi tim ovih mladih igrača,  zato je kupljeno samo nekoliko novih igrača, dok se ostatak popunio igračima poniklim u mladom timu (gledao sam ih sve utakmice i strašan su tim).
U sezoni 2007/8 bili smo na samo 4 boda od titule i mogli smo je osvojiti. Ove sezone smo pogođeni sa dva vala povreda, prvi val je izbacio cijelu sredinu, a drugi je izbacio cijelu odbranu. Mi nemamo dovoljno igrača da se nosimo sa takvim okolnostima. Imamo mogućnost da zakrpimo neke rupe, ali kad se desi da je cijela sekcija izvan stroja to je već veliki udar.
Pogotovo ako se uzme u obzir da je ovo mlad tim i da oni nisu bili psihički u stanju da se nose sa porazima u ranoj fazi i kritikama upućenim na njihov račun. Stoga je Wenger prešao na novi plan, ojačavanje odbrane. Otud svi oni nerješeni rezultati. Bio je to potpuno defanzivan tim. Kada je odbrana končno bila konsolidovana, okrenuo se napadu Cesc i Arshavin su gurnuti naprijed i počeli smo pobjeđivati sa 3-0, 4-1.. Posljednje utakmice su pokazale pravo lice.

Koliko smo stvarno daleko od osvajanja EPL ili CL?

Blizu smo – ali to takođe zavisi i od Manchester-a, Liverpool-a i Chelsea, koga će oni kupiti na ljeto i kako će se ti igrači uklopiti. Bilo koji od njih može imati lošu sezonu zbog povreda, ili promjena menadžmenta (slučaj sa Chelsea) ili finasijskih problema. Liverpool je ovdje vrlo ranjiv.
Glede Arsenala mislim da ćemo iz godine u godinu biti sve jači, mladi igrači kao Denison i Song postaju sve bolji i bolji, imat ćemo Arshavina na raspolaganju čitavu sezonu i u CL-u, imamo Wilshere-a i Ramsey-a koji su spremni da uđu u prvi tim u punom kapacitetu, kada bude potrebno odmarati neke igrače. Nasriu je trebala sezona da pronađe mjesto i on izgleda odlično, nadam se takođe povratku Rosickog, koji je prethodnih sezona igrao fantastično. A tu je i povratak Eduarda – ne postoji napadač kao Eduardo.
Mogli smo osvojiti prvenstvo, mogli smo osvojiti FA kup, čak i CL – za sve to je potrebna sreća koliko i sposbnost. Ako bismo igrali protiv Barce kada su oni u lošijoj formi i imaju povrijeđene igrače, a mi smo u top formi, mi pobjeđujemo. Ako su oni u formi a mi sa povrjedama, pobjeđuju oni.
Jednostavno, u zadnjih dvije godine imali smo užasan val povreda, val kakvog sa je ne sjećam.

Koliko je opasno po Arsenal trošenje novca poput CFC i LFC?

EPL je u lošoj situaciji. Sav novac koji dolazi potiče od  prodaje prava na prenose. I kao što već vidimo Setanta, najveći rival Sky-a ispada iz utrke, a i veliki timovi kao Manchseter i Liverpool su u dugovima. Nemožete voditi klub u dugove i očekivati da će se to samo od sebe na kraju otplatiti, vremenom prihodi klubova opadaju. Zato ja pišem i objavljujem liste tomova koji posluju u gubitku, to je industrija u kolapsu.
Sa Chelsea slučaj je drugačiji jer oni imaju samo jednog vlasnika (vrlo bogatog). Slično je sad i sa Manchester City i vjerovatno će se slično desiti i sa Portsmuth-om. Ali i sve zavisi od toga da vlasnik -a) ostane bogat, b) ostane zainteresovan. Veliki je to rizik – zavisiti od samo jednog čovjeka.
Ono što smo vidjeli ove sezone je i da bez obzira na sav novac, to ipak ne garantuje titulu.

Koliko po vašem mišljenu novca za transfere Le Boss ima na raspolaganju (ko bi mogao doći a ko otići)?

Mislim da će imati novca da kupi sve one koje on bude htio da kupi. Evo dobijamo novog centarhalfa iz Ajaxa, cini mi se da je to vec gotova stvar i možda još jednog DMF. Zavisno od stanja sa Gallasom, dali će se on povrijeđivati i naredne sezone? Ako hoće, vjerovatno će se kupiti još jedan stoper.
Mislim da su bekovi odlični, kao i ostatak srednjeg reda. U napadu imamo niz odličnih riješenja, čak i ako Adebayor ode. Samo se još molim da Robin van Persie ostane.
Jedino će možda biti potrebno dodatno ojačati tim ukoliko Eduardo i Rosicky neće biti u stanju da igraju narednu sezonu. Već sam uzeo kartu za utakmicu protiv Barneta (prijateljsku), jedva čekam da vidim povratak Rosickog, Eduarda i Clichy-a.

Za koga od naših mldaih igrača mislite da je najperspektivniji?

Jack Wilshere je nevjerovatan – najbliže poređenje u ovom trenutku je Denis Bergkamp.  Francis Coquelin i  Gilles Sunu izgledju odlično, dok je  Rhys Murphy i pored povreda fantastičan strijelac.
U starijoj grupi, Ramsey je oldičan i već je spreman za “puno radno vrijeme” u prvom timu, Gibbs odavno, kao što smo vidjeli ove sezone.  Fran Merida je na samo korak od prvog tima, a naravno tu su i igrači koji su na posudbi, imamo ih rekordan broj ove sezone, ali za njih se do povratka ne zna ko je od njih napredovao a ko je ostao na istom.

Budući da je ovo intervju za site BH Goonera, sta mislite o Džeki i kakve su šanse da on dođe u Arsenal?

Ne znam, Wenger me uvjek iznenadi, to nikad nije neko koga ocekujete. Prijatelji i ja se često šalimo na račun toga i kažemo da će naše naredno pojačanje biti četrnaestogodišnji golman iz Peurua, koji će za dvije godine postati odličan centarfor. Wenger dovodi igrače za koje nikad niko nije čuo, postavlja ih na pozicije na kojim oni nikad nisu igrali... Dakle ako moram odgovoriti na ovo pitanje onda – Ako sam čuo za njega, sigurno neće doći.