Februar je prošao, mjesec kojeg ljudi u svijetu finansija mrze i vole, mjesec «strasti» u svijetu brojki. Obično se u ovom mjesecu, stvari stavljaju na papir i odredjuje budućnost «firme». Arsenal FC je takodjer firma, tacnije gigant, dobri stari komunisti bi to nazvali SOUR (složena organizacija udruženog rada), ali osim crvene boje dresa, nema bas puno dodirnih tačaka tobdzija i samoupravljaca.

Arsenalov polugodisnji finansijski izvjestaj je pred nama, milion brojeva, milion funti, milion procenata. Pravi labirint za ovo mala pameti sto mi je ostalo nakon gledanja dnevnika na televiziji i price o oberlopovma sto nam se svaki dan smijese sa ekrana. Da vas jos i ja ne bih previse sludjivao, bilo da se bavite matematikom u skoli ili zivotnom matematikom (kako prezivjeti do kraja mjeseca sa 500 KM u dzepu i 600 KM rata kredita) pokusat cu relativizirati stvari i govoriti u okvirima, a brojke vec mozete i sami naci na «mrezi svih mreza».

Najvaznija stvar za pomenuti iz ovog izvjestaja je apsolutno pozitivno finansijsko poslovanje kluba. Ili da budem precizan, zabiljezeni rast profita u svim segmentima poslovanja. Bilo bi pre naporno i za mene da pisem, a i za vas da citate sve stavke, dakle vjerujte mi na rijec.
Jedina sporna tacka, jesu stanovi na Highbury-ju za koje se Arsenal zaduzio kod komercijalnih banaka, ali zbog trenutacnog raspada trzista nekretninama, prodaja stanova ide nesto sporije nego je predvidjeno. Ali to nije ni izbliza dramaticno kako to (Arsenalu uvjek naklonjeni) mediji nastoje prikazati. Dakle za sve vas koji ste se poradovali da ce Arsenal finasijski propasti, zao mi je, nece.
Meni kao navijacu, na prvu loptu ovaj izvjestaj ne znaci nista jer, sta me briga ja hocu titulu ili bar neki osvojeni kup. Ali kad malo bolje razmislim, vidici se sire.
Nije to samo finansijska trakavica, u ovom izvjestaju lezi dugorocna buducnost AFC i nastojanja za osvajanje trofeja.

Ono sto mi, navijaci Arsenala, najcesce ne vidimo je sposobnost kluba da se pojacava, a da pri tome ne tone dublje u dugovanja. Dugoroncno to znaci, neprekidan tok pojacavanja tima. Uzet cu za primjer Chelsea, koji je, dolaskom Abramovica, kupio veliki broj igraca, pojacao se i postao tim od kojeg bi svakmom trebalo da se trese donji ves (ako mu je isti ostao nakon ekonomskih egzibicija BH politicara). Ali stvar sa Plavcima je da to nije uradjeno njihovim novcem, nego je to investicija Romana Abramovicha. Dakle novac koji oni duguju ruskom tajkunu (isto se ondnosi i na Liverpool), ali taj novac, je virtualan i kad se radi o platama igraca to su samo nova dugovanja. Na kraju godine kad se svedu racuni, i kada se izracuna profit, on se vraca Abramovichu, kako bi se pokrila njegova finansijska injekcija. I da bi se doveo novi igrac, klub ponovo mora pozajmiti novac, od Abramovicha...ili Giletti-a i Hicks-a, nije bitno o kojem klubu govorimo.
Sad na ovo dodajte recesiju, u kojoj se gube milioni, i u kojoj niko vise nije voljan da «posudjuje», a bogami neki radje traze pare natrag...

Kakve sad ovo ima veze sa Arsenalom?

E pa ima, Arsenal zahvljujuci skromnosti, posluje sa plusom koji u konacnici daje dovoljno sredstava da se na kraju svake godine tim pojaca za po jos jednog novog Nasri-a i Arshavin-a, a da se igracima koji to zasluze povecaju plate i na taj nacin ih se privoli na ostanak (ako uprava smatra da treba da ostanu) bez dodatnog zaduzivanja. Ili da ovu pricu postavimo u realno vrijeme, da Arsenalova finasijska politika nije takva kakva je, bili bismo u stanju dovesti Arshavina, ali tesko da bi smo mogli produziti ugovor sa RvP-om i Wallcott-om, pod uslovima pod kojim ce to sad biti uradjeno (obojici uduplana plata).
Vecina klubova to vise nije u stanju, cak ni mocnici poput Manchestera ili Reala. Bez obzira na price o nezadovoljstvu i svemu sto je pratilo trakavicu o Kean-u, jel mislite da bi Liverpool bez neke velike potrebe prodao ovog igraca za manje novaca nego za sto je doveden. Naravno da nebi, ali je stvar u potrebi da se odrzava finansijski mir u svlacionici. Isto vrijedi za prodaju Cudiccini-a.

Ljudi koji odlaze iz timova, ne odlaze zbog igranja ili ne igranja u CL-u (cinjenica je da veci broj ljudi prati EPL nego CL jer se u biti radi o vecoj koncentraciji kvalitetnog nogometa tokom cijele sezone), nego odlaze u timove koji su im u stanju obezbjediti vece plate. Ucesce u CL po automatici stvari za neki tim znaci i vise novaca dakle i lakse isplacivanje basnoslovnih plata igracima, obzirom da su klubovi zbog nerezonske politike dovodjenja igraca u stalnim dugovima, i samo ucesce u CL im donosi stalni izvor ekstra prihoda. Za finaskijsku strukturu Arsenala to nema veceg uticaja, i tim ce biti u stanju da finasira i odrzava ovaj igracki kadar i razvoj novih bez obzira na to da li se mi plasirali ili ne ....

Iskreno vjerujem da ova sezona jos nije ni blizu kraja i da se sa poprilicno sigurnosti moze jedino govoriti o Manchesteru, njihova forma je definitivno neupitna, ali je sve ostalo diskutabilno, od mijesta u CL do ispadanja.

Jos jedna stvar bitna za pomenuti, a ne tice se ovog izvjestaja, ali ima i te kako veze sa njim je prica o UEFA-nom pravilu 6+5. Ako gldeate u trenutacne rostere timova je zabrinjavajuce. Ako se sjetite mladih i super kvalitenih kilnaca koji su ili na psoudbi ili ko zapeta puska cekaju da uskoce u prvi tim jasno vam je, Arsenal nece morati ni penija uloziti da bi odrzao isti kvalitet sa uvodjenjem tog pravila. Ostali....bogami hoce ...

PS
Sve ono sto sam govorio o finansijama je primjenjljivo na sve klubove ovog svijeta, odnosno obrazac poslovanja, naravno zavisno od njihovog uspjeha, osim za Tottenham, kad se radi o nasim «lowley» komsijama, ni babe sa bijelim grahom ne bi uspjele izgatati po kojim finansijskim pravilima ovaj tim posluje. Ne bi me iznenadilo da jednog dana u novinama osvane vijest kako je predsjednik upravnog odbora Tottenhama Nikola Spiric, a da je direktor finansija Nedzad Brankovic

Nino_the_gooner